Hosea 2 ~ Oseas 2

picture

1 M ea atu koutou ki o koutou tuakana, Ami; ki o koutou tuahine, Ruhama.

Digan a sus hermanos: “Ammí (Pueblo Mío),” y a sus hermanas: “Ruhamá (Compadecida).”

2 W hakawakia to koutou whaea, whakawakia: ehara hoki ia i te wahine naku, ehara ano ahau i te tahu nana: na kia whakarerea e ia ona moepuku i tona aroaro, ona puremu i waenga i ona u.

“Discutan con su madre, discutan, Porque ella no es mi mujer, y Yo no soy su marido; Que quite, pues, de su rostro sus prostituciones, Y sus adulterios de entre sus pechos;

3 K ei tangohia ona e ahau, a ka noho tahanga ia, kei meinga ano ia kia rite ki te ra i whanau ai ia; kei meinga ia e ahau kia rite ki te koraha, kei waiho ia hei whenua waikore, a ka mate i te matewai.

No sea que Yo la desnude completamente Y la deje como el día en que nació, Y la ponga como un desierto, La reduzca a tierra seca Y la mate de sed.

4 A e ra, e kore ana tamariki e tohungia e ahau; no te mea he tamariki ratou na te moepuku.

Tampoco tendré compasión de sus hijos, Porque son hijos de prostitución,

5 K ua kairau nei hoki to ratou whaea: he mahi whakama ta te wahine i whanau ai ratou; i mea hoki ia, Ka whaia e ahau te hunga i aroha ki ahau, i homai nei i te taro maku, i te wai moku, i te huruhuru hipi maku, i te muka maku, i te hinu maku, i te mea hei inu maku.

Pues su madre se prostituyó; La que los concibió se deshonró, Porque dijo: ‘Iré tras mis amantes, Que me dan mi pan y mi agua, Mi lana y mi lino, mi aceite y mi bebida.’

6 M o reira tenei ahau te tutaki nei i tou ara ki te tataramoa, te hanga nei i te taiepa e kore ai ia e kite i ona ara.

Por tanto, voy a cercar su camino con espinos, Y levantaré un muro contra ella para que no encuentre sus senderos.

7 K a whaia ano e ia ana i aroha ai, heoi e kore e mau i a ia; ka rapua ratou e ia, otiia e kore e kitea: katahi ia ka mea ake, Ka haere ahau ka hoki ki taku tahu tuatahi; nui ake hoki to reira pai ki ahau i to naianei.

Ella seguirá a sus amantes, pero no los alcanzará; Los buscará, pero no los hallará. Entonces dirá: ‘Iré y volveré a mi primer marido, Porque mejor me iba entonces que ahora.’

8 K ihai ra hoki ia i mohio naku i hoatu te witi ki a ia, te waina, me te hinu, naku ano i whakanui te hiriwa mana, me te koura, ta ratou i mahi nei hei mea ma Paara.

Pues ella no sabía que era Yo el que le daba el trigo, el vino nuevo y el aceite, Y le prodigaba la plata y el oro, Que ellos usaban para Baal.

9 M o reira ka hoki ahau, ka tango i taku witi i tona wa ano, i taku waina i tona wa ano, ka riro ano i ahau taku huruhuru hipi me taku muka i hipokina ai ia i a ia e noho tahanga ana.

Por tanto, volveré a tomar Mi trigo a su tiempo Y Mi vino nuevo a su sazón. También me llevaré Mi lana y Mi lino Que le di para que cubriera su desnudez.

10 N a akuanei ka whakakitea e ahau tana mahi wairangi ki nga kanohi o ana i aroha ai, e kore ano tetahi tangata e whakaora i a ia i roto i toku ringa.

Y entonces descubriré su vergüenza Ante los ojos de sus amantes, Y nadie la librará de Mi mano.

11 K a mutu katoa ano i ahau tona koa, ona ra hakari, ona kowhititanga marama, ona hapati, me ana huihui nunui katoa.

Haré cesar también todo su regocijo, Sus fiestas, sus lunas nuevas, sus días de reposo, Y todas sus solemnidades.

12 K a ururua ano i ahau ana waina, me ana piki, nga mea i ki ai ia, Ko oku utu enei, he mea homai na aku i aroha ai; a ka meinga e ahau hei ngahere, a ka kainga e nga kirehe o te parae.

Devastaré sus vides y sus higueras, De las cuales decía ella: ‘Son la paga Que mis amantes me han dado.’ Y las convertiré en matorral, Y las devorarán las bestias del campo.

13 K a whiua ano ia e ahau mo nga ra o nga Paarimi, mo era i tahu whakakakara ai ia ki a ratou; a whakapaipai ana i a ia ki ona whakakai, ki ana whakapaipai, haere ana ki te whai i ana i aroha ai, a wareware ake ki ahau, e ai ta Ihowa.

La castigaré por los días de los Baales Cuando ella les ofrecía sacrificios Y se adornaba con sus zarcillos y joyas, Y se iba tras sus amantes, y se olvidaba de Mí,” declara el Señor. Dios se Desposará con Su Pueblo

14 M o reira, nana, ka whakawai ahau i a ia, ka kawe i a ia ki te koraha, ka korero whakamarie ano ki a ia.

“Por tanto, voy a seducirla, Llevarla al desierto, Y hablarle al corazón.

15 K a hoatu ano e ahau etahi mara waina ki a ia i reira, me te raorao o Akoro hei kuwaha mo te tumanako: a ka whakahoki kupu ia ki reira, ka pera me to nga ra o tona tamarikitanga, me to te ra hoki i haere mai ai ia i te whenua o Ihipa.

Allí le daré sus viñas, Y el Valle de Acor por puerta de esperanza. Y allí cantará como en los días de su juventud, Como en el día en que subió de la tierra de Egipto.

16 N a i taua ra, e ai ta Ihowa, ka karangatia ahau e koe, E Ihi; e kore hoki ahau e karangatia e koe, E Paari a muri ake nei.

Sucederá en aquel día,” declara el Señor, “que Me llamarás Ishí (esposo mío) Y no Me llamarás más Baalí (mi señor).

17 N o te mea ka tangohia e ahau nga ingoa o nga Paarimi i roto i tona mangai, e kore ano ratou, o ratou ingoa, e maharatia a muri ake nei.

Porque quitaré de su boca los nombres de los Baales, Y nunca más serán mencionados por sus nombres.

18 K a whakaritea ano e ahau i taua ra he kawenata, he pai mo ratou, ki nga kirehe o te parae, ki nga manu o te rangi, ki nga mea ngokingoki o te oneone; ka whati ano i ahau te kopere, te hoari, te whawhai i runga i te whenua, a ka meinga ratou e ah au kia au te takoto.

En aquel día haré también un pacto por ellos Con las bestias del campo, Con las aves del cielo Y con los reptiles de la tierra. Quitaré de la tierra el arco, la espada y la guerra, Y haré que ellos duerman seguros.

19 K a taumautia ano koe e ahau a ake ake; ina, ka taumautia koe e ahau maku i runga i te tika, i te whakarite whakawa, i te aroha, i te atawhai.

Te desposaré conmigo para siempre; Sí, te desposaré conmigo en justicia y en derecho, En misericordia y en compasión;

20 K a taumautia ano koe maku i runga i te pono, a ka mohio koe ki a Ihowa.

Te desposaré conmigo en fidelidad, Y tú conocerás al Señor.

21 I taua ra ka whakarongo ahau, e ai ta Ihowa, ka whakarongo ahau ki nga rangi, ka whakarongo ratou ki te whenua;

Y sucederá que en aquel día Yo responderé,” declara el Señor, “responderé a los cielos, y ellos responderán a la tierra,

22 K a whakarongo ano te whenua ki te witi, ki te waina, ki te hinu: a ka whakarongo era ki a Ietereere.

Y la tierra responderá al trigo, al vino nuevo y al aceite, Y ellos responderán a Jezreel (Dios siembra).

23 K a whakato ano ahau i a ia maku ki te whenua; ka tohu i tenei kihai nei i tohungia; ka ki atu ano ki te hunga ehara nei i te iwi naku, ko koe taku iwi, a ka mea era, Ko koe toku Atua.

La sembraré para Mí en la tierra, Y tendré compasión de la que no recibió compasión, Y diré al que no era Mi pueblo: ‘Tú eres Mi pueblo,’ Y él dirá: ‘Tú eres mi Dios.’”