1 I te po, i runga i toku moenga, i rapua e ahau ta toku wairua i aroha ai: i rapua e ahau, heoi kihai i kitea.
“En mi lecho, por las noches, he buscado Al que ama mi alma; Lo busqué, pero no lo hallé.
2 K a mea ahau, Ka whakatika ahau aianei, ka kopikopiko i roto i te pa, i nga huarahi, i nga waharoa, ka rapu i ta toku wairua i aroha ai: rapua ana ia e ahau, heoi kihai i kitea.
‘Me levantaré ahora, y andaré por la ciudad; Por las calles y por las plazas Buscaré al que ama mi alma.’ Lo busqué, pero no lo hallé.
3 I tutaki ki ahau nga kaitiaki e kopikopiko nei i roto i te pa: ano ra ko ahau ki a ratou, I kite ranei koutou i ta toku wairua e aroha nei?
Me hallaron los guardas que rondan la ciudad, Y les dije: ‘¿Han visto al que ama mi alma?’
4 P ahemo kau atu ratou, kua tutaki ahau ki ta toku wairua e aroha nei; kei te pupuri ahau i a ia, kihai hoki ia i tukua atu e ahau, a kawea noatia atu ia e ahau ki te whare o toku whaea, ki te ruma o te wahine i whanau ai ahau.
Apenas los había pasado Cuando hallé al que ama mi alma; Lo agarré y no quise soltarlo, Hasta que lo llevé a la casa de mi madre Y a la alcoba de la que me concibió.” EL ESPOSO:
5 H e ki tenei naku ki a koutou, e nga tamahine o Hiruharama, i te aroaro o nga anaterope, o nga hata o te parae, kaua e whakaoho, kaua e whakaara i taku e aroha nei, kia pai ra ano ia.
“Yo les ruego, oh hijas de Jerusalén, Por las gacelas o por las ciervas del campo, Que no levanten ni despierten a mi amor, Hasta que quiera.” EL CORO:
6 K o wai tenei e whakaputa mai nei i te koraha, ano ko nga pou paowa, kakara tonu i te maira, i te parakihe, i nga puehu katoa a te kaihoko?
“¿Qué es eso que sube del desierto Como columnas de humo, Con perfume de mirra e incienso, Con todos los polvos aromáticos del mercader ?
7 N ana, ko te amo o Horomona; e toru tekau nga tangata marohirohi i tetahi taha, i tetahi taha, no nga marohirohi o Iharaira.
¡Miren! Es la litera de Salomón; Sesenta valientes la rodean, De los valientes de Israel.
8 H e hunga mau hoari ratou katoa, he mea whakaako ki te whawhai; kei tona huwha ano te hoari a tenei, a tenei, i te wehi hoki i te po.
Todos ellos manejan la espada, Son diestros en la guerra, Cada uno tiene la espada a su lado, Contra los peligros de la noche.
9 I hanga e Kingi Horomona he amo mona, no Repanona te rakau.
El rey Salomón se ha hecho un carruaje De madera del Líbano.
10 K o ona pou i hanga e ia ki te hiriwa, he koura a raro, he papura tona nohoanga, he mea whariki a waenganui ki te aroha, no nga tamahine o Hiruharama.
Hizo sus columnas de plata, Su respaldo de oro Y su asiento de púrpura, Su interior tapizado con amor Por las hijas de Jerusalén.
11 H aere, e nga tamahine o Hiona, ka matakitaki i a Kingi Horomona, me te karauna ano i karaunatia ai ia e tona whaea i te ra o tona marenatanga, i te ra hoki i koa ai tona ngakau.
Salgan, hijas de Sion, Y contemplen al rey Salomón con la corona Con la cual su madre lo coronó El día de sus bodas, El día de la alegría de su corazón.”