1 T ika tonu koe, e Ihowa, ina totohe ahau ki a koe; otiia kia korerotia e ahau ki a koe nga whakaritenga: He aha i whai pai ai te ara o te hunga kino? he aha i noho humarie ai te hunga katoa he nui rawa nei to ratou tinihanga?
Tu sei giusto, Signore, quando io discuto con te; tuttavia io proporrò le mie ragioni: perché prospera la via degli empi? perché sono tutti a loro agio quelli che agiscono perfidamente?
2 W hakatokia ana ratou e koe, ae ra kua whai pakiaka ratou; kei te tupu ake, ae ra kua whai hua; i o ratou manga i e tata ana koe; i o ratou whatumanawa ia kei tawhiti koe.
Tu li hai piantati ed essi hanno messo radice, crescono e, inoltre, portano frutto; tu sei vicino alla loro bocca, ma lontano dal loro intimo.
3 O tiia e mohio ana koe ki ahau, e Ihowa, kua kite koe i ahau, e whakamatautau ana hoki koe i toku ngakau ki a koe: toia mai ratou ano he hipi e patua ana, motuhia atu ratou mo te ra o te parekura.
Signore, tu mi conosci, tu mi vedi, tu provi quale sia il mio cuore verso di te. Trascinali al macello come pecore, preparali per il giorno del massacro!
4 K ia pehea te roa o te whenua ka tangi nei, o te otaota o nga mara katoa ka maroke nei? hei mea mo te kino o ona tangata, kua pau ona kararehe me nga manu; no te mea i ki ratou, E kore ia e kite i to tatou mutunga iho.
Fino a quando sarà afflitto il paese e si seccherà l’erba di tutta la campagna? Per la malvagità degli abitanti, le bestie e gli uccelli sono sterminati. Poiché quelli dicono: «Egli non vedrà la nostra fine».
5 N a, mehemea i rere koe i roto i te hunga haere i raro, a ka ngenge i a ratou, ka pehea ra tau whakataetae ki nga hoiho? na ahakoa u tou noho i te whenua rangatira, ka pehea ra koe i te whakapehapeha o Horona?
«Se correndo con dei pedoni, questi ti stancano, come potrai gareggiare con i cavalli? Se non ti senti al sicuro che in terra di pace, come farai quando il Giordano sarà in piena?
6 K o ou tuakana nei hoki, ko ou teina, me te whare o tou papa, kei te tinihanga ki a koe, ko ratou ano kei te karanga nui i muri i a koe: kaua e whakapono ki ta ratou, ina korero pai ki a koe.
Perché persino i tuoi fratelli e la casa di tuo padre ti tradiscono; anch’essi ti gridano dietro a piena voce; non li credere quando ti diranno delle buone parole. Il paese di Giuda devastato; profezia contro i devastatori
7 K ua mahue i ahau toku whare, whakarerea ake toku kainga pumau; tukua ana e ahau te wahine i arohaina e toku wairua ki te ringa o ona hoariri.
«Io ho lasciato la mia casa, ho abbandonato la mia eredità; ho dato l’amata mia nelle mani dei suoi nemici.
8 K o toku kainga tupu, tona rite ki ahau kei te raiona i roto i te ngahere: hamama ana ia ki ahau, na reira kino iho ahau ki a ia.
La mia eredità è divenuta per me come un leone nella foresta; ha mandato contro di me il suo ruggito; perciò io l’ho detestata.
9 K o toku kainga tupu, ki ahau he rite ki te manu kotingotingo; hei hoariri mona nga manu i tetahi taha, i tetahi taha. Haere mai koutou, huihuia mai nga kirehe katoa o te parae, mauria mai ki te horo kai.
La mia eredità è stata per me come l’uccello rapace screziato; gli uccelli rapaci si gettano contro di lei da ogni parte. Andate, radunate tutte le bestie della campagna, fatele venire a divorare!
10 M oti ake taku mara waina i nga hepara tokomaha, kua takatakahia e ratou toku wahi, kua meinga hoki e ratou taku wahi i matenui ai hei koraha, ururua rawa.
Molti pastori guastano la mia vigna, calpestano la parte che mi è toccata, riducono la mia deliziosa proprietà in un deserto desolato.
11 K ua meinga e ratou hei ururua, a i a ia e ururua nei, tangi ana ia ki ahau; kua ururua katoa te whenua, no te mea kahore he tangata e mahara ake ana tona ngakau.
La riducono in una desolazione e, tutta desolata, è afflitta davanti a me; tutto il paese è desolato, perché nessuno lo prende a cuore.
12 K ua tae nga kaipahua ki nga wahi tiketike katoa o te koraha; ka kai hoki te hoari a Ihowa i tetahi pito o te whenua a tae noa ki tetahi pito o te whenua: ki nga kikokiko katoa kahore he maunga rongo.
Su tutte le alture del deserto giungono devastatori, perché la spada del Signore divora il paese da un’estremità all’altra; non c’è pace per nessuno.
13 H e witi ta ratou i rui ai, he tataramoa ta ratou i kokoti ai; kua whakamamae ratou i a ratou, a kahore he pai ki a ratou: ka whakama ano koutou ki a koutou hua i te riri o Ihowa ka mura nei.
Hanno seminato grano e raccolgono spine; si sono affannati senza alcun profitto. Vergognatevi di ciò che raccogliete a causa dell’ira ardente del Signore!»
14 K o te kupu tenei a Ihowa mo oku hoa tata katoa e kino nei, kua pa nei ki te wahi tupu i hoatu e ahau mo taku iwi, mo Iharaira, Tenei ahau te huhuti atu nei i a ratou i runga i to ratou whenua, ka hutia atu ano e ahau te whare o Hura i waenganui i a ratou.
Così parla il Signore contro tutti i miei malvagi vicini, che toccano l’eredità che io ho data da possedere al mio popolo Israele: «Ecco, io li sradicherò dal loro paese, sradicherò la casa di Giuda di mezzo a loro;
15 A tenei ake, kua mutu taku huhuti atu i a ratou, ka hoki ahau, ka aroha ki a ratou, ka whakahoki ano i a ratou ki tona wahi, ki tona wahi, ki tona whenua, ki tona whenua.
ma, dopo che li avrò sradicati, avrò di nuovo compassione di loro e li ricondurrò ciascuno nella sua eredità, ciascuno nel suo paese.
16 A tenei ake, ki te ako marie ratou ki nga ara o taku iwi, a ka oatitia toku ingoa, ara, E ora ana a Ihowa; ki te pera ratou me ratou i whakaako ra i taku iwi kia oatitia a Paara; katahi ka hanga ratou ki waenganui i taku iwi.
Se imparano diligentemente le vie del mio popolo e giurano per il mio nome, dicendo: “Il Signore vive”, come hanno insegnato al mio popolo a giurare per Baal, saranno saldamente stabiliti in mezzo al mio popolo.
17 T ena ko tenei e kore ratou e rongo, katahi taua iwi ka hutia rawatia atu e ahau, ka whakangaromia, e ai ta Ihowa.
Ma, se non danno ascolto, io sradicherò quella nazione; la sradicherò e la distruggerò», dice il Signore.